Testove intolerancije na hranu osmislili su lukavi ljudi


TEST S VAĐENJEM KRVI

Sadašnji testovi intolerancije na hranu nemaju znanstveno utemeljenje. Jedna klijentica mi je rekla kako zna da su ti testovi prevara, ali da je izabrala test u kojem se za otkrivanje intolerancije na hranu vadi krv, a to mora biti pouzdan način otkrivanja intolerancije jer je ipak proveden u poliklinici. Razočarala sam ju, nakon što sam joj objasnila da čak niti taj koji se provodi vađenjem krvi odnosno ispitivanjem serumskih antitijela (IgG4) nije pouzdana metoda otkrivanja intolerancije na hranu.


ELIZA METODA

Test intolerancije na hranu kojem je pristupila moja klijentica, prije nego me je kontaktirala, jest tzv. ELISA metoda, biokemijska metoda kojom na temelju reakcije antitijelo (antitijelo u serumu, dakle krvi) na antigen (specifičnu hranu) dolazi do promjene boje što se smatra kao pozitivna reakcija i označava netolerantnost na specifičnu namirnicu te što je ta pozitivna reakcija antigen/antitijelo uočena na više namirnica, to je osoba na veći broj namirnica intolerantna. Princip metode je taj da se antitijelo IgG4 u serumu pojavljuje kao reakcija na namirnicu koju organizam ne podnosi.


SVA PA I "NAJZDRAVIJA" HRANA STRES JE ZA ORGANIZAM

Međutim, istina je sasvim s druge strane. Pojednostavljeno to glasi nekako ovako, kada unesemo hranu (antigen) u naš organizam, bez obzira kako „zdrava“ ili pravilna ona bila, predstavlja stres za organizam. Unos hrane uzrokuje aktivaciju imunološkog i probavnog sustava kao posljedica same probave hrane. Organizmu je hrana strani antigen, dakle strano tijelo s kojim nešto mora učiniti. To nešto se odnosi na pokretanje različitih biokemijskih reakcija, aktivaciju enzima, pokretanje i lučenje želučanih sokova te pankreasnih enzima, amilaze i lipaze, hormona, prije svega inzulina i glukagona. Posljedica aktivacije imunološkog sustava je rast razina antitijela između ostalog i tog IgG4 antitijela i njegov rast je zapravo posljedica unosa bilo koje hrane u organizam, a ne samo one koja izaziva intoleranciju. Rast razine tog antitijela je znak da je hrana prisutna u organizmu i zato je praćenje koncentracije IgG antitijela netočan način otkrivanja intolerancije na hranu.


JEDAN DRUGI TREĆI, NITI JEDAN NIJE ZNANSTVENO PRIZNAT

Drugi test odnosi se na procjenu intolerancije uzimanjem uzoraka kose. Ni taj način nije znanstveno utemeljen, a putem vlasi kose se inače znanstveno utemeljeno može procijeniti trovanje teškim metalima poput olova ili žive te konzumacija droga. Test u kojem se elektrode prinose na prste na ruci i gdje se prema razlici potencijala u odzivu elektroda na određenu namirnicu određuje intolerancija hranu isto tako nemaju znanstveno uporište. Nekoliko je još poznatih testova na intoleranciju na hranu i iako su metodski različiti zajedničko im je da ne funkcioniraju i znanstvena ih javnost ne prihvaća kao relevantne.


ŠTO ĆE VAM REĆI STRUČNJACI?

Svi dobronamjerni stručnjaci reći će Vam da, čak i ako se osjećate bolje nakon što ste na temelju takvih testova odlučili eliminirati određene namirnice, vjerojatno je to stvar sreće (možda je test ustinu iznjedrio namirnicu koja vam smeta, ali to može biti slučajnost) ili placeba jer navedeni testovi uspješnost mogu iznjedriti samo u slučaju tih dviju okolnosti.


MOŽE LI SE UOPĆE ODREDITI INTOLERANCIJA NA HRANU?

Da, može se, ali je vremenski zahtjevnija. Znanstveno nije dokazano da testovi koji se koriste, a ispituju intoleranciju na hranu, putem seruma krvi, rezanjem kose ili prinošenjem elektroda prstima zaista otkrivaju navedenu intoleranciju.


KAKO SE ODREĐUJE INTOLERANCIJA U NUTRICIONISTIČKOJ PRAKSI?

U nutricionističkoj praksi se provodi na način da se tijekom 8 do 12 tjedana izbace sve namirnice za koje postoji sumnja da izazivaju intoleranciju, a nakon toga perioda se postupno vraćaju eliminirane namirnice i promatra se subjektivni dojam osobe, odnosno osjeća li osoba smetnje s uvođenjem eliminirane hrane. Možda ćete reći pa što je tu drukčije s testovima na intoleranciju, i u ovom slučaju se provodi eliminacija. Razlika je ta da se nutricionističkim praćenjem intolerancija sugerira kratkotrajna eliminacija u svrhu određivanja intolerancije, dok s druge strane testovi na intoleranciju zahtijevaju permanentnu eliminaciju, dakle cjeloživotnu. Eliminacija bez pokrića koja je toliko dugotrajna sa sobom dovodi do drugih opasnijih deficita važnih nutrijenata čime zapravo rješavate jedan problem (intoleranciju), ali upada u drugi (deficit).

RAZLIKA ALERGIJE I INTOLERANCIJE NA HRANU

Intolerancija na hranu nije alergija na hranu, a glavna razlika između tog dvoje jest da je kod alergije puno ozbiljnija klinička slika i da nepridržavanje, na način da se unatoč sumnji na alergiju konzumira hrana koja je potencijalni alergen, može dovesti do anafilaktičkog šoka koji je opasan po život. Smatra se kako intolerancije nemaju direktan negativan utjecaj na zdravlje čovjeka, međutim svojim manifestacijama mogu narušiti kvalitetu života te time indirektno utjecati na psihološko i tjelesno zdravlje. Razlozi intolerancija mogu biti manjak probavnih enzima (laktaze, kod intolerancija na laktozu), transportnih enzima (intolerancija na fruktozu), prisutnost biogenih amina (histamin), te nedovoljno, i dan danas, jasna intolerancija na gluten. Simptomi intolerancija su razni, nadutost, proljev, podrigavanje, plinovi i sl., a oni su razlog velike motiviranosti za odlazak na testiranja i plaćanja basnoslovnih cifra takvih usluga.


ŽELJA ZA INSTANT RJEŠENJIMA KAO MANA LJUDSKE PRIRODE

Razlog zašto su testovi intolerancije na hranu tako popularni i dalje ih dosta ljudi prakticira jest u njihovim instant rješenjima. Dakle, imamo problem i taj problem želimo riješiti u najkraćem mogućem roku. Testovi intolerancije iskorištavaju mane ljudske prirode, nudeći instant rješenja i zato su toliko uspješni. Jedan dolazak, jedna pikica, paf lista namirnica koje ne smijemo konzumirati i riješili mo problem intolerancije, a prošlo je tek 10 dana. JUPI. Uspjeh. Ako odaberete onaj kojim to čine putem elektroda na dvostrukom ste dobitku, niti Vas pikaju niti Vam režu kosu. (ovo je šala)


LISTA CRVENIH NAMIRNICA PREDSTAVLJA POTENCIJALNU OPASNOST

Zašto je davanje liste s crveno označenim namirnicama opasno? Dobijete listu namirnica na koje ste navodno intolerantni pa se na toj listi nalazi namirnica koju ste do toga dana svakodnevno konzumirali i voljeli, a ona je sada na crnoj listi (odnosno crveno označena) i od toga dana počinjete osjećati problem i izbacujete namirnicu ili još gore njih desetak prihvaćajući intoleranciju na temelju, usudila bih se reći, sugestije. Dugoročna eliminacija namirnica na taj način može dovesti do deficita koji onda mogu izazvati niz drugih sistemskih problema koji dovode do pojave bolesti. Znate ono kad se kaže da koža pamti? E pa tako i organizam pamti pogreške u Vašoj prehrani i što su one duljeg vijeka, to će biti teže spriječiti i liječiti simptome bolesti koje će potencijalno izazvati.

Sugestija je opasna stvar u testovima intolerancije jer su ljudi logična bića i žude da im se stvari razjasne na logičan način, onako kako smo to u školi učili da je dva i dva jednako četiri. Mi želimo da nam netko kaže radi ovo, nemoj jesti ono, jer će bit će ti ovako odnosno onako. Jednostavnije nam je imati cijelu listu crvenih namirnica, imati sustav kojim rješavamo problem jer kada toga sustava nema osjećamo nesigurnost i nepovjerenje.

TESTOVE SU OSMISLILI LUKAVI LJUDI

Testovi intolerancije smišljeni su na način da Vas uvjere da funkcioniraju, ako su dovoljno mudri, a vjerujte mi, ne samo da su mudri nego su i lukavi ljudi koji su ih smislili (definicija lukav čovjek – koji krije misli i osjećaje s namjerom da nadmuri ili prevari, sinonim prepreden) oni su složeni na način da ste odjednom intolerantni na svinjetinu, janjetinu, govedinu, sireve, vrhnje, maslac, svinjsku mast, različita ulja, sušeno voće, tjesteninu, krumpir, bijelo brašno, šećer itd., dakle na namirnice koje i ovako i onako pravilna prehrana preporuča konzumirati umjereno i povremeno.


ZAKLJUČAK

Naravno da se eliminacijom takvih namirnica osjećate bolje, ali ne zato što ste samo Vi intolerantni na tu hranu, SVI su intolerantni na učestalu i prekomjernu konzumaciju takve hrane ili bi barem bilo dobro da počnu biti. Upravo o tome svjedoči znanost o prehrani. Znate li koja je jedina egzaktna znanost? Matematika. Čak su i fizika i logika egzaktne onoliko koliko su matematičke. Možda je nedovoljno jasno iz ovoga, ali želim reći da čak niti znanost nije egzaktna pa si možete zamisliti koliko smo udaljeni od istine kada pseudo znanost, koja propagira testove na intoleranciju, prihvaćamo kao nešto egzaktno.


Srdačno,

Miroslava B.