Od inzulinske rezistencije do dijabetesa tipa 2, može li se taj proces spriječiti ili barem usporiti




Dijabetes melitus je kronični progresivni metabolički poremećaj karakteriziran povišenim razinama glukoze u krvi (ili šećera u krvi), koji može utjecati na različite organske sustave, a s vremenom može dovesti do ozbiljnog oštećenja srca, krvnih žila, očiju, bubrega. Jednom kada bolest nastupi progresivna je i iscrpljujuća i za bolesnika i za zdravstveni sustav.


Oko 500 milijuna odraslih u svijetu ima dijabetes, a gotovo polovica to nažalost ne zna. Očekuje se da će taj broj u budućnosti rasti zbog čega je prevencija vrlo bitna. Sistematski pregledi, apstinencija od alkohola, pušenja, tjelesna aktivnost i pravilna prehrana neki su od mogućnosti kojima se postiže prevencija.


Postoje dvije vrste dijabetesa, tip 1 i tip 2, razlikuju se prema vremenu nastanka i uzroku. Tip 1 je rjeđi i nastaje ranije u djetinjstvu i adolescenciji. Obilježava ga neaktivna gušterača i nedovoljno inzulina, odnosno gušterača koja ne prozivodi dovoljno inzulina koji se zato mora unositi izvana. Ako s dijabetesom vežete injekcije onda ste gotovo sigurni da mlađa osoba kojoj je potrebna inzulinska injekcija ima dijabetes tip 1.


DIJABETES TIP 2 razvija se postepeno i sporije tijekom vremena, a obično započinje inzulinskom rezistencijom koju slijedi intolerancija glukoze potom preddijabetes i u konačnici dijabetes tip 2.


Tip 2 se faza koje mu prethode javlja nešto kasnije, u dobi od 40 godina nadalje i za razliku od tipa 1 neovisan je o inzulinu, on je puno češći od tipa 1 i obilježava ga postepena nefunkcionalnost receptora za inzulin te nemogućnost inzulina da transportira svu glukozu u stanicu (dakle inzulina u početnim fazama bolesti ima i gušterača je aktivna za razliku od tipa 1). U početnim fazama bolesti inzulin djelomično odrađuje posao jer su receptori za inzulin još koliko toliko funkcionalni. S vremenom su receptori sve manje osjetljivi na inzulin i postepeno se javlja kontinuiran porast koncentracije glukoze u krvi jer inzulin ne obavlja svoju funkciju - a ona je prijenos glukoze iz krvi u stanicu. To do još većeg lučenja inzulina iz gušterače, u ovoj fazi stanice gušterače ne dobivaju informaciju da receptori ne obavljaju svoju funkciju, a istovremeno su osjetljive na razinu glukoze u krvi i zbog toga pojačano luče inzulin - pokušavajući djelovati na razinu glukoze u krvi. Taj period naziva se intolerancija glukoze. Period u kojem glukoza u krvi raste, inzulin se pojačano luči iz gušterače, a receptori ga ne prepoznaju. Dugoročno se zbog toga gušterača iscrpljuje jer proces ide u krug, inzulin se pojačano luči iz gušterače, receptori su sve manje osjetljivi na inzulin, glukoza u krvi raste, opet se inzulin luči, gušterača pokušava riješiti problem visoke glukoze u krvi, receptori ne surađuju i tako dalje i tako dalje... Kao posljedica je iscrpljivanje gušterače koja (ovisno o osobi) nakon nekog vremena ovakvog rada prestaje proizvoditi inzulin i tada nastupa šećerna bolest. Inzulinska rezistencija koja prethodi dijabetesu tipa 2 djelomično je genetski poremećaj, ali vanjski čimbenici kao što su abdominalna pretilost i pretilost generalno, povećana koncentracija slobodnih masnih kiselina u krvi, smanjena tjelesna aktivnost i starija životna dob doprinose njenoj pojavi i razvoju. Neće sve osobe s preddijabetesom razviti dijabetes, a to ovisi o nizu faktora, osim genetskih dakako i o životnom stilu.


Kako otkriti inzulinsku rezistenciju ili dijabetes? Osim vađenja glukoze u krvi natašte (u plazmi), oralnim testom na glukozu (OGTT) kojim se mjeri glukoza u krvi 2 sata nakon što se popije glukoza u tekućem obliku, nasumični test glukoze u krvi (osoba ne mora biti na tašte) i najsigurniji pokazatelj prisutnosti bolesti putem vrijednosti hemoglobina A1c koji je pokazatelj prosječne vrijednosti glukoze tijekom 8-10 tjedana.


Razina glukoze u krvi kao kriteriji dijagnoze testom glukoze iz krvi natašte ako su vrijednosti šećera u krvi:

< 5,5 mmol/L normalno stanje

5,5 – 6,9 mmol/L preddijabetes

> 7 mmol/L dijabetes


Oralni test tolerancije glukoze:

< 7,8 mmol/L normalno stanje

7,8 – 11 mmol/L preedijabates

> 11,1 mmol/L dijabetes


Znakovi i simptomi dijabetesa: umor i iscrpljenost, češće mokrenje, prekomjerna žeđ, zamućen vid, glavobolja omaglica, česte infekcije, sporo cijeljenje rana, bol/trnci u šakama i stopalima...


Ako imaš inzulinsku rezistenciju - super! Mislim dakako nije super bolje ju je ne imati, ali nije ni konačno jer nije dijabetes tipa 2, dakle stvari se mogu popraviti i promijeniti na bolje.


Što sutra možeš napraviti ako imaš inzulinsku rezistenciju?

Osim što se možeš javiti nutricionistu i dogovoriti individualan razgovor i zajednički plan akcije, samostalno možeš započeti trenirati s utezima u teretan, težinski trening poboljšava inzulinsku osjetljivost na staničnoj razini, možeš se isto tako početi baviti bilo kakvom tjelesnom aktivnosti ako sada ne prakticiraš istu jer isto poboljšava glikemiju u krvi, možeš uvesti šetnju nakon obroka ili nakon posla, u svoju prehranu možeš uvesti još više svježeg povrća kao prilog i salatu (vlakna u povrću/obroku poboljšavaju glikemijsko opterećenje obroka, odnosno obrok s vlaknima neće izazvati toliko veliki skok glukoze u krvi kao obrok siromašan vlaknima), možeš umjesto jednog makronutrijenta u obroku, ako postoje takvi obroci u tvojoj prehrani, probati iskombinirati sva tri - na primjer ako za večeru pojedeš samo kukuruz iz konzerve i poopiješ sok uz kukuruz iz konzerve možeš dodati pirjanu piletinu, zelenu salatu i maslinovo ulje te tako napraviti ukusnu salatu koja i tvoju glikemiju drži pod kontrolom, možeš smanjiti unos kolača, keksa, sladoleda, čokoladica, lisnatog, peciva, kokica, štapića, čipsa, bijele tjestenine, bijeloga kruha, sokova pa i slatkog voća (datulje, smokve, sušeno voće) u pretjeranim količinama i svega onoga što i sama pogledom znaš da bi ti nutricionist pokazao NE NE glavom. Zvuči jednostavno, ali znamo da nije, niti ne mora biti, dobre stvari ne dolaze lagano niti lagano možemo pobijediti neprijatelje, a inzulinska rezistencija u onoga kod koga se pojavi svakako je glavni neprijatelj kojeg se pravovremenim djelovanjem srećom može pobijediti.


Srdačno,

Miroslava B.