Moja anemija - moja priča.

Prije 1,5 godinu, dok sam još bila na studentskoj razmjeni u Münchenu, odlučila sam prijeći na vegetarijanstvo. Razlog mom vegetarijanstvu tada nije bio zato što sam gledala zastrašujuće snimke mučenja životinja u nekim prehrambenim industrijama, iako takav tretman oštro osuđujem, moj je razlog prelaska na vegetarijanstvo bio potpuno banalan.


Željela sam na sebi testirati utjecaj vegetarijanske prehrane, a budući da sam se po prvi put odvojila od roditelja, imala sam priliku to do kraja izvesti. Tako sam jedan dan prestala jesti crveno i bijelo meso kopnenih životinja, ali sam i dalje jela ribu, jaja i mliječne proizvode. Inače mogu za sebe reći da sam gurman pa mi je izbacivanje jedne skupine namirnica dosta teško palo, srećom, meso u njemačkim trgovačkim lancima mi nije imalo dobar okus, a ono koje sam uspjela u početku nabaviti u mesnici ili od lokalnih uzgajivača, bilo je puno skuplje, pa mi je zapravo bila win win situacija kada sam odlučila to meso izbaciti iz prehrane. Više novaca za potrošiti na neke druge stvari. 😊 To se naime nakon nekoliko mjeseci pokazao kao jako loša odluka – izbaciti meso.

"Željela sam na sebi testirati utjecaj vegetarijanske prehrane, a budući da sam se po prvi put odvojila od roditelja, imala sam priliku to do kraja izvesti."

Već sam se bila vratila u Hrvatsku, poslije te moje razmjene, kad sam počela osjećati strašan umor čak i kad bih se dobro naspavala. Na sebi sam primijetila blijedilo lica i velike plave podočnjake. Nisam to pripisala nekoj bolesti, jer sam mislila da je to zato što sam sovica koja ne legne prije 12h niti jednu večer.


Točno se sjećam dana kad sam odlučila otići kod doktora. Bilo je međunarodno sportsko studentsko natjecanje u Makarskoj i trčala sam Kros, 2km. Od jutra mi nije bilo dobro, osjećala sam se slabo i osjećala sam konstantnu glad. Pripisala sam to tremi pred utrku. Strašan umor pratio me do same utrke. Tri, dva, jedan KRENI! Završila sam na trećem mjestu, zadovoljna rezultatom, ali s osjećajem malaksalosti, vrtoglavice, zujanja u ušima i s nekom neobičnom boli u tijelu. Znala sam da nije kako treba, jer sam se bavila atletikom u osnovnoj i srednjoj školi i takve utrke mi nisu izazivale navedene simptome. Otišla sam na vađenje krvi i neke dodatne pretrage.


Fotografija sa spomenutog natjecanja. Prijatelj koji me fotkao rekao je: "ubacit ću efekt, blijeda si kao krpa!"

"Tri, dva, jedan KRENI! Završila sam na trećem mjestu, zadovoljna rezultatom, ali s osjećajem malaksalosti, vrtoglavice, zujanja u ušima i s nekom neobičnom boli u tijelu."

Ustanovljena mi je sideropenična anemija, bolest izazvana izrazitim manjkom željeza, vrlo tipična za žene fertilne dobi. Moglo bi se reći blest moderne mlade žene jer prema nekim pokazateljima svaka peta žena reproduktivne dobi ima smanjenje zalihe željeza, a njih (nas) 10% razviju anemiju. Možete misliti koji mi je bio prvi potez - vratila sam crveno meso u prehranu, kao najznačajniji izvor željeza. Na svome primjeru naučila sam da vegetarijanstvo nekada može dovesti do neželjenih posljedica. Prehrana koja odgovara jednom čovjeku, izaziva bolest kod drugoga. Mislim da me „moja anemija“ pogurala da se pomnije pozabavim povezanošću prehrane i bolesti.

"Ustanovljena mi je sideropenična anemija, bolest izazvana izrazitim manjkom željeza, vrlo tipična za žene fertilne dobi. Prehrana koja odgovara jednom čovjeku, izaziva bolest kod drugoga."

Počela sam istraživati, čitati, uočavati, zabavljajući se pronalaskom najnovijih studija na ovu temu, a sve kako bih si olakšala simptome i kako bih regulirala željezo. Naravno, u mom slučaju je bila nužna medikamentna terapija jer je željezo bilo zabrinjavajuće nisko, no znala sam da čim popijem posljednju tabletu, sve je na meni i mojoj prehrani. Imajući to na umu, sada je moje željezo regulirano, trudim se iz dana u dan osmisliti i pojesti što više namirnica bogatih željezom ukomponiranih u zabavne obroke, jer jetrica (koja su dobar izvor željeza, ako ne i najbolji koji možete pojesti) nikako nisu broj 1 na mojoj skali preferencija. Tako kako sam sebi pomogla, shvatila sam da želim pomoći i drugima. Shvatila sam da me to zanima, da bih voljela upoznati ljude i njihove tegobe kako bismo ih zajedno riješili. Nevezano je li riječ o bolesti (da barem nije!) ili samo želite popraviti svoju trenutnu prehranu - TU SAM, a zajedno puno možemo. Svatko ima svoju misiju i ideju o životu, a moja je upravo ta, da ljudima približim pravilnu prehranu te savjetima i stručnim znanjem olakšam prehrambenu svakodnevicu.


Hvala Vam na čitanju i nadam se da ćete nešto naučiti iz mojih grešaka.


Srdačno,

Miroslava B.