Kilogrami natjecatelja showa "Život na vagi" će se postupno vraćati?
Ako je vjerovati studiji Hall i suradnika, velika vjerojatnost je da će se kilogrami natjecatelja "Život na vagi" vraćati.
Život na vagi kao show nije novost, prvotno je osmišljen u Americi i tamo poznat pod nazivom „The biggest loser“. Koncept identičan kao naš, jedina je razlika što je onaj u Americi trajao 6 mjeseci, dakle 3 mjeseca dulje. Za one koji nisu upoznati sa showom, izrazito pretili pojedinci (indeksa tjelesne mase > 40kg/m2 što se definira kao pretilost 3. stupnja) ulaze u izolaciju gdje tijekom 3 mjeseca mijenjaju svoje životne navike u vidu prehrane, tjelesne aktivnosti i stila života općenito. Te promjene događaju se pod nadzorom stručnog tima kojeg čine nutricionisti, treneri i psiholozi. Njihove se suze, osmijesi, tijela i transformacije tijekom tog procesa snimaju i ljudi to gledaju. Cilj je izgubiti što više kilograma svaki tjedan, a onaj koji uspije nakon cijelog ciklusa izgubiti najviše kilograma nagrađuje se novčanom nagradom i novim izgledom, ali i novom životnom prilikom.
Američki pobjednik Života na vagi pretvorio se u "atletu"
Pobjednik američke inačice „Život na vagi“, Danny Cahill uspio je u gubljenju kilograma i za to je proglašen najvećim „gubitnikom“. Izgubio je 109 kilograma, odnosno 44,1% svoje početne tjelesne mase od trenutka ulaska u show. 09. prosinca 2009. završio je kao pobjednik sa samo 86kg. Izgubio je manje u postotcima nego naši pobjednici, pobjednik prošlogodišnjeg hrvatskog showa izgubio 47,7%, a ovogodišnji pobjednik izgubio je 45,1% svoje početne tjelesne mase.
Gledajući reality pojavila se ideja za studijom
U vrijeme u kojem Danny Cahill odnosi pobjedu, američkom znanstveniku pod imenom Kevin Hall na um pada ideja da počne pratiti što se događa s organizmima natjecatelja showa u narednim godinama. Da ta ideja nije bila nikako besmislena otkrilo se 6 godina poslije. Od tog pobjedničkog dana 2009. godine tjelesna masa Danny Cahilla se povećala pa je do 2005. težio 134 kilograma, odnosno vratio je čak 45 kilograma. I drugi kandidati te sezone showa su praćeni i podvrgnuti istraživanju.
Rezultati su bili zapanjujući
Otkriveno je da je 13 od 14 natjecatelja dobilo na tjelesnoj masi, od kojih je 4 imalo veću tjelesnu masu nego onu koju su imali kad su ušli u show, a samo jedna natjecateljica uspjela je dodatno smršaviti (6kg) u odnosu na tjelesnu masu na finalni dan showa. Gotovo svi natjecatelji imali su sporiji metabolizam u trenutku mjerenja za studiju (2005) nego na finalni dan showa (2009).
Mehanizam koji se krije iza usporenog metabolizma
Bazalni metabolizam jest količina energije potrebna funkcioniranju organizma kada je čovjek u stanju mirovanja. Kad je show započeo, natjecatelji su, premda s velikom tjelesnom masom, imali normalne razine bazalnog metabolizma za svoju tjelesnu masu, što znači da su sagorijevali normalan broj kalorija za ljude njihove mase. Kad je show završio, njihovi su se metabolizmi radikalno usporili, a tijela nisu sagorijevala dovoljno kalorija da bi održala svoju novu masu.
Organizam je sklon prilagodbi
Zbog funkcioniranja organizma i načina na koji se nosi sa smanjenim unosom hrane, očekivano je da će gotovo svi koji namjerno izgube na tjelesnoj masi - čak i ako počnu s normalnom ili čak prekomjernom tjelesnom masom imati sporiji metabolizam kada završi redukcijski period odnosno dijeta, stoga ne iznenađuje kada su natjecatelji američkog showa imali sporiji metabolizam kada je show završio. Osoba na redukcijskoj dijeti unosi manje kalorija nego je organizmu potrebno, a kao prilagodba na te promjene metabolizam se usporava.
Metabolizam ostaje doživotno smanjen?
No, ono što je zapravo šokiralo istraživače bilo je sljedeće: kako su godine prolazile i brojke na vagi se penjale, metabolizmi natjecatelja nisu se oporavili. Postali su još sporiji, a kilogrami su se nagomilali. Bilo je kao da njihovi organizmi ulažu napor da postignu onu tjelesnu masu koju su imali na početku.
I kada bi normalno jeo, debljao bi se
Gospodin Cahill, dakle pobjednik, bio je jedan od najgorih. Kako je povratio više od 45 kilograma, metabolizam mu se toliko usporio da samo da bi održao svoju novu tjelesnu masu od 134 kilograma, morao je pojesti 800 kalorija dnevno manje od tipičnog muškarca njegove tjelesne mase. Sve više od toga se pretvara u masnoću i on se deblja. Dakle, gospodin Cahill da bi održao tjelesnu masu koju je imao na finalni dan showa, morao bi jesti manje ili trošiti više nego što bi to morao čovjek njegove tjelesne mase koji nikada nije bio pretio.
"Ključno je to što možete biti na TV-u, možete izgubiti ogromne količine kilograma, možete nastaviti šest godina, ali ne možete se odmaknuti od biološke stvarnosti", a ona je takva da se metabolizam radikalno usporava, rekao je dr. Schwartz. "Sve dok ste ispod početne tjelesne mase, tijelo će vas pokušati vratiti na nju."
Rezultati imaju smisla, no potrebna su daljnja istraživanja
Studija jest ograničena malim brojem ispitanika i nedostatkom kontrole, skupina pretilih ljudi koji nisu smršavili. No, rezultati imaju smisla, a s njima se pojavila potreba za istraživanjem novih pristupa u kontroli i održavanju tjelesne mase. Uvijek postoji tjelesna masa koju organizam održava bez ikakvog napora, samo što još nije sasvim poznato zašto se ta tjelesna masa može mijenjati tijekom godina. Pronalaženje načina za sprečavanje tih mehanizama je cilj kojem znanstvenici teže.
Kakve su prognoze za hrvatske "losere"?
Sve to je ne samo zapanjujuće nego i pomalo zastrašujuće. Uspjeti izgubiti gotovo pola sebe, doći na zdravu tjelesnu masu, promijeniti se, postati druga osoba izgledom, promijeniti odjeću, ostaviti iza sebe jedan stari život i uploviti u novi, konceptualno zahtjevniji život i onda ti na put stane čista biologija, biokemija, ni stručnjaci ne znaju odgovor… Hoće li ili ne biti zastrašujuće natjecateljima hrvatskog showa „Života na vagi“ valja promotriti. Vrijeme će kao najiskreniji istraživač otkriti rezultate. Ono što svakako bivši sudionici trebaju imati na umu jest da novi način života i sve ono što su naučili tijekom showa trebaju što uspješnije implementirati u svakodnevicu i biti ustrajni. Borba s kilogramima, čini se, za neke je cjeloživotna.
Hvala na čitanju!
Studija: Fothergill, E., Guo, J., Howard, L., Kerns, J.C., Knuth, N.D., Brychta, R., Chen, K.Y., Skarulis, M.C., Walter, M., Walter, P.J. and Hall, K.D., 2016. Persistent metabolic adaptation 6 years after “The Biggest Loser” competition. Obesity, 24(8), pp.1612-1619.
Srdačno,
Miroslava B.
NutriAbeceda